25 godina braka

Dragi prijatelji!
Možda nije uobičajeno o ovome pisati na svojoj internetskoj stranici? No, ovo želimo podijeliti s mnogima, ali pogotovu s prijateljima, dragim i milima – te s mojtinom i svojtinom. 
Od prve do 25 godine život kod većine nas na ovom dijelu kugle zemaljske prolazi u djetinjstvu i školstvu. U međevremenu smo stekli i neka poznanstva i ako smo bili nešto sretniji upoznali smo već prijatelje za život. S 25 godina starosti počinjemo polako stvarati svoj svijet u kojem želimo živjeti. Tražimo – ako već do tada nismo – osobu s kojom mislimo provesti – ako Bog da – svoj cijeli život. I ako imamo tu sreću, ili, po meni bolje rečeno – blagoslov – upoznati osobu za cijeli život, onda polako počinje novi život. Ukoliko uz to imamo i malo sreće da smo već počeli raditi, stvarati obitelj i brinuti se za krov nad glavom ispod kojega želimo provesti svoj život – to je onda i više od onoga o čemu smo sanjali. I ako nakon 25 godina provedenih u zajedničkom razmišljanju, djelovanju, podizanju i padanju, vremenu i nevremenu, čekajući zoru i novo svitanje te otpratiti sunce na počinak i gledati zvijezde gdje se bude i žele ostati s nama i koje nas prate, i sve to shvatiš kao vrijeme darivanja i primanja jedno drugom i mogneš reći – „Bože, hvala ti!“ – onda mislim da si blagoslovljen. 
Ne, nije to: zdravo za gotovo, samo razumno i samo od sebe i može svatko. Nije to nešto, što je s neba palo ili što je nečim određeno ili netko propisao, pa se toga držiš – možda i uspiješ? Nije to nešto što možeš dobiti na nekoj igri na/za sreću ili kupiti u nekom dućanu jeftine robe ili možda u nekom kupovnom centru s najrazvikanijim imenima. Ili možda naručiti preko interneta? Nije to nešto što možeš dobiti na poklon, pa čuvati kao nešto najdragocjenije. Ne, nije!
To je prijatelju, puno više i ljepše od svega toga i svega onoga što si možemo zamisliti – to je to – kada je duša puna i zadovoljna, kad je srce puno i punom snagom kuca, to je kada upreš pogled u nebo i kada te obasja Svjetlost i kada osjetiš u dubini svoje duše i u onom najtišem otkucaju svoga srca da si ljubljen i voljen.  I onda bi najvolio kad bi mogao tu ostati i napraviti sjenicu, u kojoj ćeš zauvijek biti sretan.Eto to, to je to, kada si 25 godina s onom koju voliš i ljubiš! Hvala svima koji su bili s nama i onima koji su mislili i molili i mole za nas. 

Fotos: Rudi i drugi

Fotos: Marija Karajica – Zebina